No} kada je bombardovano porodili{te

Branka Jeremi} - Subota
"Politika Bazar"

TELIMA [TITILE SVOJE BEBE

    Svaka `ena koja je do`ivela radost poro|aja, svakako se najsigurnije i najsr}nije ose}ala dok je bila u bolnici. U no}i 20. maja ove godine, jedno porodili{te je moglo da postane masovnagrobnica! Pogaziv{i sve qudske norme, NATO agresor je ga|ao bolnicu "Dr Dragi{a Mi{ovi}", neurolo{ko odeqewe i porodili{te, da bi u trenu satro najbespomo}nija stvorewa na svetu - iznemogle starce i majke sa tek ro|enim bebama.

     Kasno uve~e tog ~etvrtka u bolnici "Dr Dragi{a Mi{ovi}" bilo je petnaest poro|aja, od toga - pet carskih rezova. Bomba je pala usred no}i, da iznenadi i ubije... I samo zahvaquju}i prisebnosti medicinskog osobqa, sve porodiqe sa svojim bebama su spa{ene i za samo tridesetak minuta preba~ene nekoliko kilometara daqe, u Ginekolo{ko-aku{ersku kliniku u ulici Narodnog fronta, u porodili{te koje je tako|e ga|ano bombama dvadesetak dana pre toga.
    Marijana Vawk (23) iz `eleznika osetila je poro|ajne trudove 19. maja oko 23 ~asa. Wen suprug Milan, ne ~ase}i ni trena, smestio je u kola i dovezao do bolnice "Dr Dragi{a Mi{ovi}" petnaest minuta pre pono}i. Lekari su ustanovili da `ena mo`e svakog trenutka da se porodi, pa su joj rekli da se sa babicom liftom popewe do poro|ajne sale...
    "U{le smo u lift" - pri~a Marijana Vawk i ne uspeva da zadr`i suze. - "I taman kad smo krenule ka ~etvrtom spratu, ~ule smo u`asne detonacije. Najednom je nestalo struje i lift se zaglavio na tre}em spratu. Osetila sam da bebu ne mogu vi{e da zadr`im, da se tu pora|am.  Samo zahvaquju}i prisebnosti babice, koja je, ni sama ne znam kako, uspela da lift vrati do prizemqa, nisam se tu porodila, ve} na prijemnom odeqewu do kojeg me je vukla na svojim le|ima. Dobila sam sina. Zva}e se Andrija."
    Tek posle poro|aja za Marijanu je nastupio ko{mar: detonacije  na sve strane, dim, par~i}i stakla koji se zabadaju u ve} raweno telo... A beba, {ta li je sa wom? Nije bila svesna ni kada su je smestili u kola hitne pomo}i, ni kada je preba~ena u porodili{te u ulici Narodnog fronta. Tu po~iwe da krvari. Zahvaquju}i prisebnosti lekara, `ivot joj je spa{en transfuzijama.

Nije bebi ni lice zapamtila

    I Bojana Jovanovi} je tog 19. maja rodila de~aka oko 22 ~asa.  Upravo su je unosili u sobu i sme{tali je na krevet kraj prozora kada je - puklo! Staklo se rasulo po wenom licu, telu, nalazila ga je u ustima, u kosi...
    "Medicinska sestra koja me je gurala na kolicima, izvukla me je iz sobe" , ka`e Bojana Jovanovi}. - "Onako u magnovewu spazila sam lica ostalih porodiqa: bile su u`asnute. Poku{ale su da se pridignu iz kreveta, noge su im klecale dok su kora~ale..."
     [ta je sa mojom bebom, prolazilo joj je kroz glavu. Da li je `iva, pa nisam je ni ~estito videla posle poro|aja! Kako onda da joj zapamtim lice! Mo`da je to i posledwi put da su bile zajedno!
     "Tek ovde, na Klinici "Narodni front", smirila sam se kada sam videla svoju bebu i shvatila {ta smo pre`ivele" - ka`e. "Dodu{e, znam, tek }e me to no}u progawati, te slike u`asa i bespomo}nosti u najsre}nijim trenucima svake `ene."
    Nina Dimitrijevi}  je imala vi{e sre}e jer se porodila prethodnog dana, 18. maja, tako da je u trenutku detonacije sko~ila sama sa kreveta i odmah odjurila sprat ni`e da vidi svoju bebu, sina Bo{ka.
    "Ali, sve bebe su ve} bile sklowene u podrum i sve pore|ane na jedan krevet" - ka`e Nina Dimitrijevi}. "Mi majke, koje smo mogle da hodamo, stale smo ispred wih i svojim telima pravile `ivi {tit, da ih u tom prvom danu `ivota za{titimo od smrti!"
    Najbli`a smrti bila je Irena Dini}, prevodilac, koja je te{ko rawena i ise~ena po licu. Ona ka`e:
    "[est godina smo moj Milan i ja ~ekali bebu. I najzad nam se posre}ilo, ali sam morala da odr`avam trudno}u. Desetak dana pre tog kobnog 20. maja do{la sam u bolnicu, pretio mi je prevremeni poro|aj. Onda mi je 18. maja ura|en carski rez u osmom mesecu trudno}e, pa su me, kao i sve `ene kojima je ura|ena ta intervencija, smestili na intenzivnu negu... Bombardovawe je zapo~elo oko pono}i. Nas nekoliko bilo je budno, pa smo komentarisale da li da otvorimo prozore ili ne. Ali, odlu~ile smo da ih ostavimo zatvorene, jer smo se bojale promaje. Detonacije su nam se pribli`avale, ali nismo se bojale. Zar bolnice nisu za{ti}ene po svim me|unarodnim konvencijama, pogotovu porodili{ta? Onda je puklo! Nestalo je struje, prema nebu, kroz prozor, videla sam da se dim uvla~i u sobu, jedva sam disala. Onda sam osetila da mi se ne{to toplo sliva niz lice, gutala sam krv, borila se za vazduh, roptala... Medicinske sestre i lekari su uleteli u sobu, na svojim le|ima su vukli trudnice, saplitali se pod wihovim telima, padali i dizali se... Ja sam se dr`ala za vrat, mislila sam da mi je rase~ena arterija. uspela sam da se podignem i iza|em u hodnik..."
    "Svoju bebu, moju devoj~icu, jo{ nisam bila videla" - ka`e. "Samo mi je to bilo `ao sto }e ostati siro~e, a majku ne}e upoznati. I gde li je, da li je `iva? Jeste, jeste, govorili su lekari i gurali me u kola. Svoju devoj~icu videla sam tek ovde, eno je tamo u inkubatoru..."
    To maju{no stvorewe le`alo je na krevetu pored prozora u sobi gde je i majka i - "sun~alo" se, da bi {to pre pro{la fiziolo{ka `utica koju dobija skoro svaka beba. Za sada samo je mamin pogled miluje.

Lekari plakali s majkama

     Po`rtvovanost sestara bolnice "Dr Dragi{a Mi{ovi}" - Qiqe, instrumentarke Marije, `akline, Goce, Suzane (prezimena nismo uspeli da saznamo, jer su porodiqe u toj bolnici provele samo sat ili dva, neke i dan) ali i lekara, doktorke Kosanovi}, pa Me|edovi}, kao i Sretenovi}a... kako sve ove mlade mame ka`u, bila je herojska. I jedva ~ekaju da ovo sve pro|e, pa da odu do porodili{ta i da im se zahvale iz du{e i srca. Jer takav odnos prema pacijentima, kada je i njihov `ivot ugro`en, svakako da nema primera u istoriji medicine.
     Tako isto, ne samo profesionalno nego i materinski, prema ovim porodiqama pona{aju se svi lekari u GAK-u u ulici Narodnog fronta, sa direktorom Nikolom Anti}em na ~elu, koji je za samo nekoliko minuta organizovao prijem ovih `ena u wegovu bolnicu. Na~elnik Odeqewa za carske rezove u ovom najve}em porodili{tu na Balkanu, primarijus dr Qiqana Mi{}evi} -
-Veselinov, ka`e:
     "Sve bebe smo smestili uz krevete wihovih majki, jer je i to jedan od na~ina da umawimo stres koji su do`ivele te kobne no}i. One `ene koje su imale carske rezove tek ovde na na{oj klinici su ugledale svoju decu. I sve su plakale, a i mi lekari zajedno sa wima. Svuda u svetu majka i dete su obo`avani i za{ti}eni svim moralnim normama, koje su ucrtane u bit svakog dru{tva i sistema. Zato je i nezamislivo ovo {to se dogodilo.
    Tek posle ovog u`asa postalo je jasno da je u pitawu genocidna politika prema narodima na Blakanu, ne samo prema srpskom. Jer, pro{log puta, kada je eksplodirala bomba u Nemawinoj ulici broj 9, na dvadesetak metara od na{eg porodili{ta, upravo u ovoj sobi, u kojoj je sada pet Srpkinja, bilo je {est Albanki sa svojim bebama koje su se ovde porodile... Sve ove mlade `ene posmatram kao svoju decu i zato mi je u`asno te{ko koja ih je sudbina zadesila... Pogotovo mi je tesko bilo kada sam saznala kako se porodila AleksandraRan~i}, ~iji je mu` na rati{tu i koja umalo nije stradala."

U anesteziji dok se sve ru{i

    Naime, ova mlada `ena je dvadesetak minuta pre nego sto je pogo\ena bolnica "Dr Dragi{a Mi{ovi}" uneta u poro|ajnu salu i data joj je anestezija da bi joj uradili carski rez. Lekari su je porodili, dobila je sina Luku. Ali, u trenutku kada su lekari u{ivali njen stomak, za~ula se u`asna detonacija: stakla u poro|ajnoj sali su se razbila, a vihor prasine, {uta, maltera, pokidanih kablova i vatre uleteo je u poro|ajnu salu. Aleksandra je bez svesti le`ala na stolu, uspavana sa posledwom mi{qu - za koji minut bi}u najsre}nija, posta}u majka.
    "Odmah su je izneli na rukama" - pri~a primarijus dr Qiqana Mi{}evi}-Veselinov - "a onda su je {amarali, {tipali, da bi je probudili. Ona u tom trenutku jo{ nije mogla dobro i samostalno da di{e, jer je bila u dubokoj anesteziji."
    Aleksandra Ran~i} ne mo`e da govori, gu{i se u suzama dok poku{ava da doji svog malog Luku. Ali, mleka nema. Samo ka`e:
    "To ne mogu da im oprostim, onima gore. Ne mogu, ne mogu!
    "Svima nam se "preseklo" mleko" - ka`e Ru`ica Dimi}, koja se tako|e carskim rezom porodila u bolnici "Dr Dragi{a Mi{ovi}" te kobne no}i.  - "Ina~e, jedanaest godina radim kao babica u tom porodili{tu, pa sam tada do`ivela i profesionalnu nesre}u; da mi se sru{i ustanova koju sam toliko volela. Ali, najva`nije je da je moj sin Ogwen dobro i da su nas spasli. Ube|ena sam da smo svi spa{eni zato {to su bolnicu bombardovali na Spasovdan. Ne zna agresor da su deca koja se krste na taj dan i sna`nija i zdravija od druge. Zato i verujem da }e na{e bebe stasati i biti jo{ zdravije zbog wihove ogromne zlobe i mr`we."


Natrag na stranicu o humanitarnoj pomo}i
Natrag na glavnu stranicu

1149